Sve će ovo, sine, jednog dana biti tvoje
Biti poduzetnica je izazovno, biti poduzetnica i voditi obiteljsku firmu vrlo izazovno, a biti poduzetnica i snaha koja vodi obiteljsku firmu je izvanredna situacija. Kada sam preuzela posao od svekra tražila sam svaku informaciju kako što uspješnije odraditi tranziciju poslovanja i nastaviti s razvojem firme. Na žalost, takvih informacija u našoj poslovnoj literaturi i poslovnom okruženju je bilo vrlo malo. Mogla sam, recimo, učiti iz primjera obiteljskih firmi u mojoj okolini koje su prošle proces prijenosa vlasništva sa osnivača na nasljednike. Međutim, kao što je Tolstoj davno zapisao kako je svaka obitelj nesretna na svoj način, tako i svaka obiteljska tvrtka ima svoje jedinstvene probleme pa mi ti primjeri iz prakse i nisu bili od velike koristi. Istražujući pojam obiteljskog poduzetništva u Hrvatskoj pronašla sam kako poslovni časopis Lider organizira konferencije upravo na tu temu. Prijavila sam se i već na prvoj susrela lik i djelo Borisa Vukića. Svidjela mi se njegova jednostavnost kojom se nosi sa problematikom obiteljskog poduzetništva pa sam vrlo rado nabavila i njegovu knjigu.
Knjiga Borisa Vukića na prvu djelujem poprilično skromno; relativno tanka, ne sadrži neki pretenciozni naslov i sa slikom autora koji se blago smiješi na zadnjim koricama. Nakon što se pročita, zaključak je da nikako ne bi trebala biti sramežljiva i da bi se trebala naći na mnogim radnim stolovima i u privatnim knjižnicama. Autor je obradio vrlo zahtjevnu temu obiteljskog poduzetništva sa ciljem usmjerenja kako izvesti uspješnu tranziciju poslovanja sa osnivača na drugu generaciju. Pretpostavlja se da više od 50% zaposlenih u Hrvatskoj radi u obiteljskim poduzećima pa je uspješna tranzicija poslovanja vrlo bitna za radnike, obitelji, ali i za državu. Ova knjiga svakako pridonosi podizanju svijesti o toj problematici.
Sve će ovo, sine, jednog dana biti tvoje, uzrečica je koja skriva mnoge odgovornosti i izazove kojih većina nasljednika obiteljskog biznisa nije svjesna. Kako bi proces tranzicije prošao što bezbolnije nužno je pripremiti nasljednika, tvrtku, osnivača i obitelj. Upravo ove četiri kategorije autor obrađuje u svojoj knjizi.
Kada autor piše o nasljednicima posebno ističe činjenicu kako nasljednici koji preuzimaju posao moraju djelovati prvenstveno kao menadžeri. Njihovi očevi, osnivači, su djelovali kao poduzetnici , a sada je, nakon što je tvrtka prisutna na tržištu 20-tak i više godina, potreban dobar menadžer koji će provesti proces profesionalizacije i osigurati daljnji rast i razvoj poslovanja.
Pripremiti tvrtku za tranziciju podrazumijeva održivost, profitabilnost i prenosivost poslovanja. Ovo je vrlo važan zadatak o kojem mnogi naši osnivači, na žalost, ne razmišljaju već se poslovanje kod nas u većini slučajeva predaje stihijski. Cilj svakog osnivača bi trebao biti da njegova tvrtka bude „zdrava“ kako onaj koji je preuzme ne bi morao trošiti vrijeme na rješavanje starih boljki već na postizanje novih ciljeva.
Pripremiti osnivača da preda svoje „treće dijete“ na upravljanje nekom drugom je poseban izazov. Osnivač je tu već godinama pa zaposlenici, poslovni partneri i članovi obitelji poznaju njegov način rada i djelovanja. Rijetki od navedenih dionika uopće žele promjenu pa osnivač i nema, osim od nasljednika, pravu podršku za povlačenje. Osnivači, uz sve ostale terete, nose i ovaj da odluče kada će se povući iz tvrtke. Pametni i sretni su oni koji planirano izađu iz operativnog poslovanja, omoguće si financijsku sigurnost pa možda pokrenu i drugu karijeru „u stare dane“.
Svi članovi obitelji imaju u glavi neku svoju verziju kojim putem će posao ići i kakav će to značaj imati za njih. Naravno, mnogi se razočaraju (zbog čega se neki drugi razvesele) kada vide da se njihov scenarij nije odigrao. Rijetke su naše tvrtke koje na vrijeme na papir stave tko će od članova obitelji biti u vlasništvu, tko će imati položaj u rukovodećoj strukturi te tko će od uže i šire obitelji dobiti radno mjesto. Autor je dao vrlo dobar prijedlog što navesti na službenom dokumentu po tim pitanjima te na koji način voditi razgovore i dogovore unutar obitelji.
Ovu knjigu nisam imala kada sam preuzimala posao od osnivača naše tvrtke i na njezinim stranicama sam prepoznala mnogo naših pogrešnih koraka. Kao suvlasnici, direktorici i majci dvoje djece drago mi je da je imam sada jer me potiče na razmišljanje i poduzimanje konkretnih aktivnosti vezanih za budućnost naše obiteljske tvrtke.
Mirjana Vučetić, direktorica